Niti jedan drugi umjetnički medij ne zadovoljava moje unutarnje potrebe i razloge umjetničkog izražavanja tako potpuno kao što to može grafika. Iskustvo grafike obogatilo je moj privatni i profesionalni život nečim vrlo važnim: promišljanjem i radom u dugačkim vremenskim intervalima.
Jedna općeprihvaćena mudrost – dakle kič-mudrost – govori nam da će o značaju pojedinih umjetnika i njihovih djela suditi vrijeme, a da mi u ovom trenutku ne možemo ništa znati. Zašto bi bilo tako? Otkud to da je vrijeme tako pametno? I što to takozvana vječnost (kič-riječ!) zna, a što mi smrtnici ne bismo mogli znati? Osim što kič umire zajedno s protagonistima jedne epohe, tojest s onima koji su ga zastupali. Ne postoji svevremeni kič. Ne postoji sklepotina koja bi preživjela vlastitu epohu. Kič je smrtan, kao i sam čovjek. Zato ga toliko volimo.
Kič je odsustvo odgovornosti. Onaj koji radi kič ima osjećaj opasne i lažne slobode da sve može.
Ne postaju li nacionalni simboli i opsjednutost specifičnim aspektima vlastite tradicije, koji se koriste kako bi se stvorio megalomanski odnos prema vlastitoj važnosti (superiornosti), najopasniji kič? Opsesivna samozaljubljenost lišena kritičkog samouvida nužno generira kič. Unutar individualnog stvaralaštva, ali i kao kolektivni politički fenomen.
Kič napada ne samo tamo gdje je očekivan, primjerice u turističkim suvenirnicama, i sajmovima jeftinih rukotvorina, reklamama ili napucanim proslavama, u medijima, politici, na društvenim mrežama ili pak prestižnim galerijama, nego i u načinu na koji se ophodi sa stvarnošću – kao surogat autentičnosti, u prijetvornosti i svijetu insinuiranih lažnih i relativiziranih vrijednosti. Nameće se …
Josip Lovrenović akademski je slikar grafičar koji radi kao scenograf u sarajevskom Narodnom pozorištu. Godinama fotografira unutarnji život kazališta i motive iz kulturne baštine BiH. Tako „bilježi“ prostore, spomenike i ljude te uočava cjeline i detalje kakvi lako promaknu površnim promatračima. Strog prema vlastitom radu, jer ga doživljava kao izraz autentičnih stvaralačkih težnji, prirodno ima …
Premda na počecima likovne karijere, rad osječkog slikara Andreja Tomića pobuđuje pozornost, a ostavlja utisak i što autor ima za reći o svom odnosu prema slikarstvu. Budući da je diplomirao prije četiri godine još se ne može govoriti o raznolikom slikarskom opusu, fazama ili ciklusima, ali je razvidno kako se dosad istaknuo zauzetošću za slikarski …
Lea Popinjač jedna je od četvero nagrađenih umjetnika na 5. Bijenalu slikarstva (Meštrovićev paviljon, 2. 10. – 8. 12. 2019.). Bez obzira na neizbježne kritike u osvrtima na realizaciju ovog i prethodnih bijenala, izloženi rad nagrađene kao i njezin (dosadašnji) stvaralački ūlog pokazuje kako je riječ o slikarici vlastitog rukopisa i zrelog likovnog izraza koja …