Očito da je uzroke i simptome nestanka kritike i raširenosti kiča potrebno sagledavati u suodnosu. „Svijet umjetnosti je postao kič“, ističu Max Ryynänen i Paco Barragán, urednici knjige objavljene prošle godine, a koja razmatra aktualna pitanja kiča, The Changing Meaning of Kitsch – From Rejection to Acceptance. Oni se pitaju: „Je li ta sveprisutnost kiča tijekom ovih desetljeća proizvela podjelu ili rascjep unutar svijeta umjetnosti? Postoji li ili je postojao pokret protiv kiča?
Ne baš. Ili ako je i postojao, nije bio baš uspješan.“ Dok je ranije umjetnik, kao sudionik užeg kruga svijeta umjetnosti, nastojao postići autonomiju od publike i tržišta, danas djeluje u proširenom prostoru. Sam privlači pozornost na djelo kroz razne platforme, nerijetko postajući dio digitalnog kiča koji je „najtipičniji proizvod postmodernog, postmedijskog, postdigitalnog, posthumanog doba u kojem živimo”, kako tvrdi Domenico Quaranta u istoj knjizi. Još kad tome dodamo njegovu odliku prijemčivosti masovnoj publici, ne možemo ne razmišljati o vezi dekadencije i rastućeg nacionalizma jer „poticanje kiča jednostavno je još jedan od najjeftinijih putova kojima se totalitarni režimi žele dodvoriti svojim podređenima“, što je naglasio Clement Greenberg u poznatom eseju o avangardi i kiču.
U ovoj se Konturi stavlja naglasak na kič iz perspektive umjetnika, kroz razgovor s Kristianom Kožulom koji u svojem radu na specifičan način koristi elemente kiča i zapaža da je karakteristika kiča u odsustvu duhovitosti. Zatim s Miljenkom Jergovićem, koji prateći razne aktualnosti, uočava da je kič u temelju lakog priznanja umjetničke i književne vrijednosti. Vlado Martek pojavu kiča povezuje s odsustvom odgovorne slobode. Lucija Jelić piše o zamagljenim granicama kiča. U godini nekoliko važnih stogodišnjica umjetnika, pripadnika Novih tendencija, obilježenih izložbama u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, odvila se i izložba Damira Sobote u Meštrovićevu paviljonu, a razgovorom s njime u kojem približava koliko mu je poticajno njihovo stvaralaštvo, počinje Kontura. Tu je i razgovor sa španjolskim povjesničarom umjetnosti Pedrom Lorenteom koji je pripremila Miona Muštra, a kao obično, čitajte osvrte i kritike niza izložbi: Aleksandra Srneca, Lucije Moholy, Mare Milin, Neli Ružić, Igora Grubića itd. Tu su i kolumne Josipa Mlakića i Predraga Fincija, a umjesto njezine uobičajene kolumne, razgovor sa Silvom Kalčić prigodom završetka vodstva HS AICA-e. Uživajte u čitanju!
Nevenka Šarčević
Uvodnik u 165. broj Konture