Budući da je „čitanje u temelju svakog ljudskog čina“, kako je to i jednom prilikom napisao književni esejist Zdravko Zima, legitimno je uočiti da je čovjek Grgura Akrapa doslovno okrenuo leđa od buržujskog i urbaniziranog, a napose svijeta privida sređene civilizacije. Prikazan kao osamljena figura spustio je pogled da time čuva vezu sa suštinskim. Usamljenost i privatnost nisu u trendu, niti rado gledamo u ranjive oči. Doima se doista da se slikar ne usudi ili izbjegava slikati oči svojih osamljenih figura, „prozore“ u nikad odgonetnute zagonetke nutrine. Akrapu je naročito bitan odnos čovjeka i prirode, one koja nosi mitsko i kroz koju govori božansko. Na prethodno utrtim stazama, neprestano traži nove doticaje s bliskim izvorima. Dijelom naglašava prigušenije tonove boja, ali i dovodi boje do svijetlih vrhunaca te slika motive prethodno razvijane vlastite ikonografije s temama vrtlara i vrta, lova i borbe, jezera, močvarnih i šumovitih predjela, itd. čije značenje u procesu intuitivno i sam odgoneta. Ovoga puta na liku Pušača, Gologuzog, Studiji Zelenog slikara, muškarca koji pristaje uz Crveni brod te Zvijeri tigra. Privučen je likovnom poticajnošću motiva u ambijentu prirode koju slika tako da pejzaž nosi emocionalnu snagu kao na slici Crveni brod. Ne robujući od potpunog ispunjavanja platna, ističe i plohe i teksture boje te senzacije pojavnosti predmeta, primjerice cvijeća na slici Gologuzi što je u vezi s tjelesno-erotskim čvrstim oblikom muškog akta prikazanog dok puši cigaretu. Nadalje, rutavog slikara prekriženih prstiju, boja i naziva zelenim, čime se može naslutiti impliciranje njegova neznanja, a pritom se vrijedi prisjetiti simbolike Akrapovog aluzivnog naziva ranije nastalog ciklusa Slijepi slikar. Širom otvorenih očiju izravno nas promatra jedino lice tigrove glave tretirane vidljivim, ekspresivnim potezima linija kista. Akrap traži granice izražajnosti u svakom pogledu, ne samo igre svjetla na boji predmeta već i doživljaja prodornosti i tišine iskaza. Duhovito i spretno koketira s percepcijom promatrača upoznat s pristupima slikara nabizma i impresionizma, ali i potaknut svojim pitanjima. Posvema, vrlo koncentrirano ponavlja odnosno intuitivno varira svoje motive, tražeći nove kompozicijske odnose i suzvučja boja koja će vibrirati u cjelini. Tako motiv muške figure uz jezero i brod sa slike Crveni brod povezujemo sa slikama Mjerenje dubine i Brod koji gori nastalih ranijih godina. Riječ je o slikaru tražitelju koji se zadržava katkad na temi, no ne i na jednom likovnom problemu. Akrap uspijeva zaintrigirati lakoćom, odvažnošću zabaviti pa i zbuniti, odnosno zapitati nonšalantnošću kad prikaže neki figurativni motiv s naglašenim karakteristikama fizionomije, koji je deformiran, ponekad prikazan s više udova, ali i neobično zdepast i ukočen, kada životinja dobiva više ljudskih osobina od čovjeka. On nas suočava s činjenicom da slika govori i u odsustvu logičnog te koliko je važan utisak prikazanog, jednako kao i načina na koji je naslikan.
Nevenka Šarčević, 12. 1. 2023.