Brojne ostavštine umjetnika, različito su i tek dijelom poznate, a katkad prepuštene slučaju. O tome kako „očigledno ne postoji ozbiljan interes države, što je ključno jer uključuje financiranje sustavnog prikupljanja i očuvanja ne samo književne, nego i svake druge umjetničke baštine“, pisala je Slavenka Drakulić u kolumni u Jutarnjem listu. Dobar uvid u nasljeđe poželjan je za izložbe motivirane obljetnicama umjetničkih pojava i zaokruženim brojkama života ličnosti (poput nadrealizma u Parizu ili pak Jamesa Ensora u Antwerpenu, Ivana Picelja, Julija Knifera i Josipa Vanište u Zagrebu). One pružaju prilike ne samo za retrospektivne uvide, nego i za kritičku kontekstualizaciju.
No, kako se zaglēdati u obljetničarske prakse? Jedan od načina daje Vinko Srhoj kada piše povodom zagrebačke izložbe exatovca Ivana Picelja. Zasigurno za neke neočekivano, u njegovu djelu uočava izostanak inovativnosti i sklonost epigonstvu te ga dovodi u odnos i s međunarodnim kontekstom. Ne zaobilazeći njegove dosege u grafičkom dizajnu i popularizaciji karakteristične geometrijske apstrakcije, Srhoj utvrđuje je li Picelj više kulturološka nego umjetnička pojava hrvatske umjetnosti. Isto tako, Ivica Župan uočava uspjelost nužne selekcije radova na također obljetničarskoj izložbi Josipa Vanište. Međutim, ako ne motiv za kritičku obradu, potreba za cjelovitim uvidom može otvoriti prilike pedantne kataloške obrade nečijeg opusa koje će čekati sud nekog „boljeg“ vremena.
Nadalje, netko bi se mogao pitati zašto isticati nastup Vlatke Horvat na Venecijanskom bijenalu nakon što je prošao? Upravo jer je koncept njezina projekta Priručnim sredstvima kao svojevrsni work in progress u kojem se postav neprestano mijenjao, priveden svojem kraju tek završetkom Bijenala pa se može sagledati retrospektivno. Napose jer sudjelovanje respektabilnog broja umjetnika uvjerljivo stavlja u fokus iskustva stranaca, oslanjanja na druge ljude, na „nešto labavo“ što Horvat promatra kao – „nešto čvrsto“. Doista, nameće se pitanje, kako će umjetnost i kritika pružati otpor u kontekstu sve većih izazova aktualne geopolitičke i ekološke krize, migracija, dezinformacija i raznih cenzura? Poticaj je možda i na stranicama ovoga časopisa na kojima se kao inače mogu čitati osvrti na izložbe, koje primjerice stavljaju naglasak na aktualna i ranije nastala djela koja reflektiraju relacije prema nasljeđu, odnose prirode i čovjeka, percepciji (ne)vidljivog, ali i težište na slikarstvo u Hrvatskoj i Mađarskoj na prijelazu 19. u 20. stoljeće. I više od toga. Stavlja se pažnja na kustoski rad u novoj rubrici Kustoski dijalozi, zatim na rad privatnih galerija, razgovore, prikaze knjiga i uobičajene kolumne.
Nevenka Šarčević
Uvodnik u 166./167. broj Art magazina Kontura