26. siječnja 2023.
Boka kotorska nije dovoljno poznata u Hrvatskoj iako je taj prostor stoljećima dijelio sličnu sudbinu sa susjednom Dubrovačkom republikom i Dalmacijom. Stoljećima je s Dalmacijom bila u istoj državi, u doba Mletačke republike, Austrije i Jugoslavije. Brojni Hrvati, katolici od Prevlake do Budve, u različitim su životnom djelatnostima dali bitan, ponekad i sudbonosan doprinos u oblikovanju i razvitku hrvatskoga društva. Spomenimo slikara Lovra Marinova Dobričevića, tiskara Andriju Paltašića, slikara Tripa Kokolju, književnike renesansnoga i baroknog razdoblja iz obitelji Bolica, Bucchia, Bisanti, Pasqali, Drago, Pima, teologe iz obitelji Bisanti, Drago, Kosović, Zmajević, Tripković, Luković, Štukanović, Radoničić, a iz naših dana prisjetimo se Gracija Ivanovića, Gracija Brajkovića i Branka Sbutege. Njima treba pribrojiti glazbenike Ivana Brkanovića i Miroslava Homen, znanstvenike poput Antuna Dabinovića, Antuna Lui, Karla Radoničića, Miloša Miloševića, Toma i Vladislava Brajkovića, ili političare poput Savke Dabčević Kučar. Kako da se ne sjetimo suptilnih pjesnika Frana Alfirevića i Viktora Vide ili svestranih umjetnika Andrije Maurovića, Mira Glavurtića ili novinara Luke Brainovića. I tako bismo mogli nizati ugledna i znamenita imena Bokelja koji su dali bitan doprinos ne samo svome užem zavičaju nego cijeloj Hrvatskoj i Europi kojoj je Boka oduvijek integralni dio
Kao da smo u toj galeriji slavnih ličnosti zaboravili pomorce i kapetane koji su od osvita civilizacije na Jadranu imali jednu od središnjih točaka upravo u Boki. Najprije Kotor i Risan, a potom su im se već od srednjega vijeka priključili Perast, Prčanj, Dobrota i Stoliv, ali i Budva i Herceg Novi. U tom nizu prisjetimo se Jerolima Bizantija koji je sa cijelom posadom na galiji Sveti Tripun poginuo u Lepantskoj bitci 1571. godine, Iva Visina koji je oplovio svijet, ili brojnih članova iz pomorskih obitelji Bujović, Balović, Martinović, Visković, Smecchia iz Perasta, Dabinović, Ivanović, Tripković, Kamenarović, Radimiri, Milošević i Radoničić iz Dobrote, Luković, Verona, Sbutega, Đurović iz Prčanja, Žiga i Ivanović iz Stoliva te poznate i nepoznate pomorce iz drugih gradova i sela u Zaljevu.
Galerija likova koje smo nabrojali otkrivaju životnu, kulturološku i vjersku drevnost hrvatske zajednice u Boki koja je, iako malobrojna, bila stalno prisutna, osviještena i utjecajna u rodnome kraju ali i u susjednoj Crnoj Gori, Dubrovniku, a onda kasnije i u Dalmaciji. Nemjerljiv je bokeljski doprinos u povijesti Venecije čiju su vlast priznavali od 15. do kraja 18. stoljeća te u Trstu 19. stoljeća.
U tom su zaljevu sve drevne kulture ostavile zavidan vidljiv trag i u arhitekturi, podjednako svjetovnoj, vojnoj i sakralnoj. Iznad svih je katedrala sv. Tripuna u Kotoru, brojne srednjovjekovne i novovjekovne crkve i samostani, među kojima je i slavno svetište Gospe od Škrpjela.
Taj povijesno složen i slojevit prostor oduvijek je privlačio istraživače i znatiželjnike koji su htjeli proniknuti ne samo u umjetničku baštinu i brojne spomenike, nego su, mnogi od njih, pokušali prepoznati mentalitet i duhovnu stvarnost toga kraja u kojemu su se rodili toliki sveci od Petilovrijenaca, preko bl. Ozane Kotorske, bl. Gracija iz Mula, Ane Marije Marović i sv. Leopolda Mandića. Takva koncentracija svetosti Boki daje posebnu crtu u kojoj se prepoznaje snažan duhovni obzor i duboka misaona snaga malene hrvatske zajednice.
Na tim pobudama nastala je i knjiga Bokobran. U njoj je autorica, povjesničarka umjetnosti Nevenka Šarčević razgovarala s brojnim osobama iz Hrvatske i Crne Gore koji su, na različite načine povezani s Bokom te su govorili o umjetničkim fenomenima koji su sačuvani u tamošnjim gradovima i selima, crkvama i samostanima, palačama i domovima pomoraca. Iz te široke lepeze pažljiv će čitatelj moći dobiti jasniju sliku Zaljeva koji je mnogima u srcu, ali, unatoč tomu, imaju relativno skromna znanja o vrijednostima koje su u njemu sačuvane ili su u njemu nastale. Knjiga je protkana brojnim fotografijama Paola Mofardina i u toj povezanosti slike i riječi može se otvoriti put u Boku svima onima koju na dalmatinskom jugu žele pronaći, vidjeti i čuti svjedočanstva o hrvatskoj prisutnosti i umjetničkim djelima od antike do suvremenih dana. Ako je istina da vidimo ono što znamo, onda Bokobran može pomoći da se Boka bolje upozna u njezinu najljepšem licu, u umjetnosti koja trajno svijetli na obalama toga dragoga kraja.